Ovako danas izgleda život u Iranu: "Želimo promjene, ali ne na ovaj način"

Dok su mnogi Iranci napustili Teheran i druge velike gradove tražeći zaklon u ruralnim područjima ili planinama na sjeveru, milijuni i dalje ostaju u svojim domovima u glavnom gradu unatoč redovitim zračnim napadima.

Među njima je i Nafise, 30-godišnja dizajnerica nakita. Zbog privatnosti, ona i svi ostali sugovornici navedeni su samo imenom, prenosi Guardian.

Nafise kaže da je njezino internetsko poslovanje usporilo, najprije zbog siječanjskog gašenja interneta tijekom prosvjeda protiv vlasti, a sada ponovno zbog rata.

Zajedno sa suprugom Farhadom (33) uredila je stan, uklonili su stare tapete i ponovno obojili zidove. Zidove sada krase fotografije obitelji i prijatelja s putovanja, uz perzijske tepihe.

Riječ je o ugodnom domu u središtu Teherana, blizu metroa i trgovina, ispunjenom toplim svjetlom. Nekada je to bio miran kutak užurbane prijestolnice, no sada se eksplozije čuju gotovo neprekidno.

Prošlog ljeta Nafise i Farhad nakratko su napustili Teheran kada je Izrael bombardirao iranske vojne i nuklearne objekte. Vjerojatno bi ponovno otišli, kaže Nafise, da nije njihovih mačaka Sama i Yala.

"Putovanje im je bilo teško. Bili su prestravljeni", kaže Nafise dok sjedi na kauču sa Samom u krilu.

"Ne želimo ni povratak monarhije"

Umjesto toga, par većinu večeri provodi s prijateljima, obilazeći stanove diljem grada.

"Svaku večer u osam okupljamo se kod nekoga. Svatko donese hranu ili desert. To pomaže održati raspoloženje."

Kao i mnogi iz njezina kruga, Nafise se nada padu režima, ali jasno ističe što ne želi.

"Ne želimo ovaj rat. Želimo promjene, ali ne na ovakav način", kaže i dodaje: "Protiv smo Islamske Republike, ali ne želimo ni povratak monarhije."

"Kad su ljudi prosvjedovali u siječnju, to nije bilo zato što podržavaju Pahlavija", objašnjava, misleći na Rezu Pahlavija, sina posljednjeg iranskog šaha koji živi u egzilu u SAD-u i koji je izjavio da bi bio spreman voditi prijelaznu vladu ako Islamska Republika padne.

Nafise kaže da su mnogi nakratko povjerovali da bi se sustav mogao početi raspadati nakon smrti Alija Hamneija. No kada je za nasljednika izabran njegov sin Modžtaba Hamnei, ta je nada brzo nestala.

"Sustav je dubok i složen", kaže. "Čak i ako se jednog dana promijeni, to se neće dogoditi preko noći, niti zbog ovog rata."

Amir (40) živi u Karadžu, ali svakodnevno putuje u Teheran na posao. Vlasnik je male trgovine na jugu grada i prodaje kočione pločice.

"Rat i gospodarske okolnosti izravno utječu na moj posao", kaže. "Najveća briga mi je dugotrajan rat. Ali čak i ako rat završi, mnoge zemlje ne surađuju s Iranom. Kad bi se sankcije ukinule, zemlja bi mogla znatno napredovati. Naše gospodarstvo ima velik potencijal."

Sukob je razotkrio duboke podjele

Prema državnoj novinskoj agenciji, u Iranu je dosad poginulo najmanje 1.444 ljudi, a gotovo 19.000 ih je ozlijeđeno. Iran je uzvratio napadima na američke ciljeve u regiji, no posljednjih dana ponovno je aktiviran izravni komunikacijski kanal između posebnog američkog izaslanika Stevea Witkoffa i iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija.

Rat je doveo do skoka cijena nafte iznad 100 dolara po barelu, nakon što je Iran praktički zatvorio Hormuški tjesnac za SAD, Izrael i njihove saveznike.

Sukob je razotkrio duboke podjele unutar NATO-a, pri čemu su Ujedinjeno Kraljevstvo i europske vlade jasno poručile da ne žele biti uvučene u rat.

Civilno stanovništvo u Teheranu nema tu mogućnost izbora, rekao je Vincent Cassard, voditelj Međunarodnog odbora Crvenog križa u Teheranu.

"Vidim veliki pritisak koji je nedavna eskalacija sukoba stavila na ljude u Iranu, koji strahuju za svoje živote, sigurnost bližnjih i egzistenciju", rekao je.

"Veliki broj poginulih je alarmantan. Pogođena je civilna infrastruktura, a mnogi su domovi teško oštećeni. Svakodnevni život u Teheranu ozbiljno je poremećen, djeca ne idu u školu, a mnoge su tvrtke privremeno zatvorene iz opreza zbog stalnih napada."

"Iran je kroz stoljeća preživio mnoge invazije"

"Trenutačno ni stambene zgrade nisu sigurne. Osjećamo udarne valove eksplozija diljem grada", kaže Modžtaba (30), autor dokumentarnih filmova.

Njegov dom i ured nalaze se u podrumu, gdje se od početka rata osjeća najsigurnije. Ne želi napuštati grad, čak ni kako bi posjetio obitelj na zapadu Teherana, jer je to preopasno.

Sjedi na drvenoj klupi u malom dvorištu uz podrum, s cigaretom u ruci. Rat je stresan, a pušenje mu pomaže da se smiri.

"Ovih dana radim do kasno u noć, dok ne zaspim. Obično me probudi eksplozija. Srce mi počne ubrzano lupati. Pokušavam procijeniti odakle je došla i je li blizu ili daleko", kaže, dodajući da ne gubi nadu.

"Iran je kroz stoljeća preživio mnoge invazije. Preživjet ćemo i ovu."

Moen, 14-godišnji učenik, rekao je za Guardian da većinu vremena provodi kod kuće čitajući ili gledajući televiziju.

"Dosadno je. Ne mogu vidjeti prijatelje ni izlaziti. Želim se vratiti u školu."

"Bio sam na nastavi kada je rat počeo i poslali su nas kući. Svi su bili uplašeni i nitko ne zna kada će škola ponovno početi", dodao je.

Na krovu svoje zgrade s pogledom na grad, Asal (35), dizajnerica odjeće koja vodi vlastiti atelje, kaže da je zabrinuta za budućnost i posao, ali je odlučna ostati u Teheranu.

"Ovo je moj dom i ne odlazim, bez obzira na okolnosti", kaže.

"Imam osjećaj kao da sam postao zid"

Teheran je i dom velikog broja stranaca. U Iranu živi 1,65 milijuna afganistanskih izbjeglica, a krajem 2025. gotovo 60.000 stranih studenata iz 101 zemlje studiralo je na iranskim sveučilištima, prema podacima Tehran Timesa. Mnogi od njih žive u glavnom gradu.

Jedan od njih je Ali, Palestinac sirijskog podrijetla. U Teheranu živi već deset godina, gdje pohađa doktorski studij iz umjetnosti i predaje na sveučilištu.

Rat mu nije nepoznat, no ne želi govoriti o prošlosti. Ipak, kaže da ga je stalno izlaganje sukobima na neki način otupjelo.

"Strašno je, ali imam osjećaj kao da sam postao zid", kaže. "To je ono što rat učini čovjeku."